Katolik.hr - razlozi nade koja je u nama

Kako često dolazimo u dodir s ljudima koji nikada nisu sretni. Oni ne uživaju zadovoljstvo i mir koje Isus može dati. Izjavljuju da su kršćani, ali oni ne zadovoljavaju uvjete u kojima Bog ispunjava svoje obećanje.

Isus je rekao: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako." (Mt 11,28-30)

Razlog zašto su mnogi u stanju nemira je taj što ne uče u Gospodnjoj školi. Pokorno, samopožrtvovno Božje dijete iz iskustva shvaća što znači imati Kristov mir. Pravi Kristovi sljedbenici znaju da moraju uzeti Njegov jaram, imati udjela u Njegovim patnjama i nositi Njegov teret. Oni se ne žale, jer Kristova blagost i poniznost čini jaram blagim i breme lakim.

I danas nas zatičeš svojim pitanjem: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Što mi vjernici, koji svake nedjelje idemo na misu, držimo o njemu? Što ti, kao kršćanin, držiš o Isusu? Na nama je da u dubinama svoje savjesti odgovorimo na to pitanje, a potom smo pozvani da kao Isusovi svjedoci to isto svjedočimo i svijetu.

Isusov program vezan je uz križ, odricanje. Svoje učenike poziva da ga u tome slijede, prepoznaju i prihvate. To će biti najteže za Isusove učenike, nekad i danas.

Poruka za tebe: "Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan" (Mt 6,34). U ovim jasnim riječima Isus nam zapovijeda: "Ne predajte se mislima i brigama o tome što bi se moglo ili ne dogoditi sutra.

Naši dani izgledaju nekako maleni, pa će takav biti i današnji dan. Vjerojatno to neće biti dan u kojem ćemo donijeti neke velike odluke ili u kojemu ćemo uraditi nešto izvanredno; neće vjerojatno biti ni dan nekih velikih susreta. Bit će to samo jedan dan više, u zbroju naših dana, možda bezbojan, siv, monoton i dosadan...

Vrijedan je radnik svoje plaće
Otkako je Republika Hrvatska potpisala Ugovore sa Svetom Stolicom i otkako se u tim ugovorima regulira i određena nadoknada za rad katoličkih svećenika u Domovini, ne prestaju prepucavanja u javnosti glede toga. Mnogi smatraju da je Katolička Crkva u Hrvatskoj privilegirana u odnosu na druge vjerske zajednice i da treba smanjiti njezin utjecaj. U svakom drugom, pa i u ekonomskom pogledu. Među samim katolicima puno je onih koji smatraju da takvo što Crkvi nije potrebno i da ona može i treba živjeti i bez dotacija Države. Ima i katoličkih svećenika koji su uvjereni da nam takvo što nije potrebno pa šire tezu da je tim činom Crkva u Hrvata izgubila svoju vjerodostojnost, da više nije slobodna, da je »otupljena oštrica njezina mača", da je izgubila mogućnost kritičkog promišljanja o suvremenoj zbilji, da je »ubila« u sebi proročku riječ... Poneki idu čak tako daleko da više, zbog sada već redovitog načina financiranja Katoličke Crkve, ne žele ići u božićni pohod obiteljima jer i to se može doimati kao skupljanje novca za Crkvu i župnu zajednicu. A to opet nije potrebno ako već postoje novčani doprinosi Republike Hrvatske Katoličkoj Crkvi.