Katolik.hr

"Kada je katekumenat opao u u 4. i 5. st., katehizacija se promjenila od inicijacije odraslih u krštavanje male djece, od pretkrsnog u poslijeuskrno poučavanje te od biblijskog i liturgijskog konteksta u odgoj koj je prvenstveno dolazio iz kršćanske okoline. Do kraja 15. st. katehizacija je bila usmena i oslonjena na iskustvo, ali izumom tiska i širenjem katekizama, ona je svedena na poučavanje, učenje napamet i na djecu sve do sredine 20. st."¹

Kao novodoseljenik u predivni grad Lipik, odmah sam uočio masovni, ne samo hrvatski, - nazvat ću ga 'sindrom loš svećenik'. Ne da sam uočio kako je loš svećenik sadašnji lipički župnik, g. Bošnjak, kako ste možda na prvi mah pomislili, već sam mislio na nešto drugo. Što? Načelno imati 'sindrom lošeg svećenika' znači bitno vezati svoju vjeru uz primjer, najčešće, svog lokalnog župnika. Ako je on dobar, i sama vjera nam je bolja, angažiraniji smo, dublje nas zanimaju duhovne teme, više nas ima u crkvi itd. Ako je on pak loš, naša vjera kao da erodira, slabiji je i naš interes, ugibamo se od duhovnog prema drugim domenama u životu, crkvu posjetimo za Božić, i Uskrs, i to je to.

Ovo je logično, zar ne? Ta svećenik je naš duhovni primjer. Ako on ne odaje primjer koji bi trebao davati, zašto bismo to činili mi? Ta na njemu je da nas uči, pokaže primjerom i vodi, zar ne? Ako to ne čini, sve se pretvara u duhovnu farsu, te se i mi ne trebamo toliko baš truditi. Je li tako?

"Svako Pismo" iz 2 Timoteju 3:16

 „Smatrate, dakle“- rekao je Gabrijel-„ da je Biblija jedini izvor vjere.“

„Upravo tako“- odgovorio je pastor.

„Imate li kakve Biblijske citate koji bi takvo što opravdavali?“

„Naravno. Recimo u 2 Timoteju 3:16 Biblija govori da je svako Sveto Pismo korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje i odgajanje u pravednosti da Božji čovjek bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.“

„Zanimljiva teorija, ali recite- gdje u tom citatu piše da je Biblija jedini izvor vjere?“

Jednom je jedan katolički apologet, nazovimo ga Gabrijel, mirno pio kavu u kafiću kad mu je zazvonio mobitel. Radosno je pozdravio, jer broj koji je pisao na uređaju bio je od njegove stare prijateljice još iz školskih dana. Nažalost, s druge strane dočekao ga je tužan i zabrinut glas. Gabrijel je pitao što ne valja - a ona je odgovorila da treba njegovu pomoć. Sin joj je upao u nekakvu religijsku zajednicu, koja je počela prilično agresivno utjecati na njihovu obitelj. Mladić bi mnogo vremena provodio van kuće, a kad bi i bio kod kuće zatvorio bi se u sobi. Svoje prijatelje praktički je izbacio iz života, a ocjene u školi su mu bile jako loše. Jedino je pastor te crkve mogao utjecati na njega- a bio je prilično težak čovjek ako ljudi ne bi prihvatili njegovo mišljenje.