Katolik.hr - razlozi nade koja je u nama

Revijalni ton versus tv (re)evangelizacija

Treba li katolika brinuti medijska, naročito tv podrška u njegovom okruženju? Treba li ga zanimati može li se katolicizma igdje javno susresti osim u crkvenom prostoru? Ako može, smije li on to valorizirati? Što se na tv-u kod tih stvari uopće nudi? Ovdje ćemo tragati za djelom odgovora na takva pitanja.

Do sada smo primili mnogo pisama (mailova) pohvala od čitatelja. Bilo ih je i nekolicina s pokudama. Posljednje pismo lijepo odražava učinke koje smo željeli postići udrugom i web stranicom – sudjelovanje, pripomaganje u Crkvi kod (re) evangelizacije, služeći se apologetikom kao jednim od vidova nove evangelizacije. Apologetika ostaje, ima svoje mjesto i ulogu, uvijek je potrebna, slično kao i pokora.

"Čitajući intervju s Blaškićem i potom s Mesićem, lako se možemo upitati jesu li ta dvojica iz iste zvjezdane galaksije, toliko se razlikuju po načinu govora i finoći. Slično i vlasnik navodno katoličkog portala i gost u emisiji nedjeljom u 2, pripada nekom trećem svijetu, premda misli da je katolik. Ne mislim da nam Englezi moraju biti uzori, ali na najobičniji bonton u Engleskoj i na lijepo ponašanje spada i to da se ne pita drugoga o tome koliko zarađuje. Crkvu bi u nas, da pojednostavimo, svaka umišljena budala pozivala na račun.

"Kada je katekumenat opao u u 4. i 5. st., katehizacija se promjenila od inicijacije odraslih u krštavanje male djece, od pretkrsnog u poslijeuskrno poučavanje te od biblijskog i liturgijskog konteksta u odgoj koj je prvenstveno dolazio iz kršćanske okoline. Do kraja 15. st. katehizacija je bila usmena i oslonjena na iskustvo, ali izumom tiska i širenjem katekizama, ona je svedena na poučavanje, učenje napamet i na djecu sve do sredine 20. st."¹