Katolik.hr

Kod narodnih poslovica ne pita se kako / zašto su nastale ili slično. Za njihovu veliku mudrost i kvalitetu dovoljno je jamstvo da su potekle iz naroda. Kod velikih društvenih mjena ili povijesnih previranja, također se zna koristiti sintagma „dogodio se narod“. Čitav narod se ne može lako obmanuti. Narod nije lakouman. Što narod ispeče pa reče, ostaje. Zašto ovaj uvod? Da bi se pozvao na 'glas' naroda, kada idem pisati o najpoznatijem hrvatskom svećeniku, a taj je – Vlč. Zlatko Sudac. Najveći broj vjernika ali i svih drugih, može okupiti upravo on.

Zadnjih mjeseci možemo opaziti jednu medijsku "kampanju" bavljenja svećenicima - podofilima u zemljama Zapadne Europe. Slučajevi kojima se mediji danas bave stari su dvadeset i više godina. Crkva se javno kaje i ispričava, daju se ostavke koje su u najmanju ruku desetljećima zakašnjele.

Čak se i aktualnog papu stavlja u kontekst slučaja sa seksualnim zlostavljanjem u njegovoj izvornoj biskupiji u Njemačkoj - slučaja zlostavljanja počinjenih od jednog župnika u vrijeme kada Joseph Ratzinger još nije bio biskup (nego sveučilišni profesor), te mogućih propusta u provođenju crkvenog disciplinskog postupka i suradnji s građanskim vlastima (koje su svećenika - krivca kazneno ,,procesuirale" i kaznile), počinjenih u vrijeme kada je Ratzinger već bio na službi u Vatikanu.

Sve ovo napadno sliči na medijsku eksploataciju slučajeva seksualnog zlostavljanja malodobnika počinjenoga od strane katoličkih svećenika – koju smo prije nekoliko godina imali priliku pratiti u Sjedinjenim Američkim Državama.

Povijest je učiteljica, tako nekako počinje jedna izreka. Pa da onda pogledamo tu „noviju povijest“.

Sekularistička je medijska metodologija rada grupno, manjinsko udruživanje u stvaranju mega utjecajnih glasila. Time nastaje nesrazmjer između naravi za koju se stvar izdaje da jest, i one što u stvarnosti jest. Želi se prešutno nametnuti značajka glasnika širokih narodnih masa, uz onu demokratičnosti, iako je stvarnost upravo suprotna, i podudarna s istim totalitarnim konceptom protiv kojeg se, prijetvorno, zameću bojevi. Radi se doista o medijskom totalitarizmu, u kojem glasna manjina zbog izvjesnih okolnosti stječe monopol utjecaja nad informacijskom masom, nasuprot šutljivoj većini, čiji glas biva reprezentiran samo kozmetički. Sredstvo ostvarenja je psihološki pritisak, a cilj indoktrinacija u svjetonazore bitno relativističke podloge.

U vrijeme naših teoloških studija, moralnu smo teologiju učili iz priručnika na latinskom jeziku; autor je bio isusovac Noldin. Naš se je priručnik sastojao od tri debela sveska. Ono što želim posebno istaći jest: cijeli jedan svezak raspravljao je samo u sedmoj Božjoj zapovijed: „Ne ukradi!“. Sve ostale zapovijedi, bile su sažete u dva sveska, debljine kao onaj jedan: „De septimo praecepto“(VII. zapovijed). 

Nakana ovog teksta sadržana je u uvažavanju ispravaka i obrazloženju isprike zbog nekih nedovoljno točnih i preciznih navoda autora Mirka Horvata u tekstu ''Riječ života Hrvatska i utemeljitelj Ulf Ekman'' objavljenog 5. 4. 2009., te osvjetljavanju nejasnoća i pružanju potrebnih korekcija na ''Zajednički odgovor'' KC Riječ života i g. Šićka Alića.