Katolik.hr - razlozi nade koja je u nama

UVOD

1. Raznim pitanjima homoseksualnosti u posljednje su se vrijeme višekratno pozabavili sveti otac Ivan Pavao II. i nadležni dikasteriji Svete Stolice.(1) Naime, radi se o uznemirujućoj moralnoj i društvenoj pojavi, čak i u zemljama u kojima s gledišta pravnog uređenja ona još nije značajna. No ipak, ona sve više zabrinjava u zemljama koje su već zakonski priznale ili namjeravaju udijeliti zakonsko priznanje zajednicama osoba istoga spola, što u nekim slučajevima uključuje i mogućnost usvajanja djece. Ova Promišljanja ne sadrže nove doktrinarne elemente, nego im je namjera podsjetiti na bitne točke o navedenom problemu i podastrijeti neka razumska obrazloženja, korisna biskupima za sastavljanje posebnih intervenata, već prema posebnim prilikama u raznim dijelovima svijeta, a kojima je cilj štititi i promicati dostojanstvo braka, temelja obitelji ter čvrstoću društva, kojem je ta ustanova konstitutivni dio. Promišljanjima je također cilj osvijetliti djelovanje katoličkih političara, kojima se pružaju smjernice sukladne s kršćanskom savješću kada se nađu pred nacrtima zakona koji se tiču ovog problema.(2) Budući da se radi o materiji koja se tiče naravnoga moralnog zakona, obrazlaganje koje slijedi nudi se ne samo vjernicima, nego i svima onima koji su zauzeti u promicanju i obrani općeg dobra društva.

ENCIKLIKA PIJA XII. O SVETOJ LITURGIJI

»MEDIATOR DEI«

Časnoj braći patrijarsima, primasima, nadbiskupima, biskupima i ostalim ordinarijima koji su u miru i zajedništvu s Apostolskom stolicom: o svetoj liturgiji.

Časna braćo, pozdrav i apostolski blagoslov!

I. UVOD

Isus Krist, Otkupitelj svijeta

1. Posrednik Boga i ljudi [1 Tim 2, 5], Veliki svećenik koji je prošao nebesa, Isus Sin Božji [Heb 4, 14], kad je uzeo na se djelo milosrđa po kojemu je obasuo ljudski rod vrhunaravnim dobročinstvima, bez sumnje je išao za tim da između čovjeka i njegova Stvoritelja ponovno uspostavi odnos što ga je grijeh bio poremetio, te da bijedno Adamovo potomstvo, okaljano baštinjenom ljagom, opet povrati nebeskome Ocu, prvome začetniku i konačnome cilju svega. Stoga, dok je boravio na ovoj zemlji, nije samo navijestio početak otkupljenja i proglasio Božje kraljevstvo ustanovljenim, nego je i nastojao oko spasenja duša neprestanom molitvom i žrtvovanjem samoga sebe, dok se naposljetku viseći na križu prikazao Bogu kao neokaljana žrtva da očisti našu savjest od mrtvih djela, kako bismo služili živome Bogu [usp. Heb 9, 14]. Tako su svi smrtnici, sretno pozvani s puta koji ih je bijedno vodio u propast i pogubljenje, opet upravljeni Bogu, da bi mu dali dužnu slavu, surađujući svaki oko svoga posvećenja koje izvire iz krvi neokaljanoga Jaganjca.

                                                                   
                                                                     
                                                                     
                                             
DOGMATSKA KONSTITUCIJA O BOŽANSKOJ OBJAVI ''DEI VERBUM''

1. Proslov
Božju riječ sa strahopoštovanjem slušajući i vjerno je razglašujući Sveti sabor slijedi sv. Ivana, koji kaže: ''Naviještamo vam život vječni, koji bijaše kod Oca i nama se pokazao: naviještamo vam što smo vidjeli i čuli, da i vi imate zajedništvo s nama te naše zajedništvo bude s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom'' (1 Iv 1, 2-3). Stoga Koncil, idući stopama Tridentinskoga i Prvoga vatikanskog koncila, kani iznijeti pravi nauk o Božjoj objavi i njezinu prenošenju, kako bi sav svijet slušajući navještaj spasenja uzvjerovao, u vjeri se nadaoi u nadi ljubio.

                                                  DOGMATSKA KONSTITUCIJA O CRKVI
                                                              »LUMEN GENTIUM«

Prvo poglavlje: Otajstvo Crkve

1. Proslov

Svjetlo naroda je Krist pa stoga ovaj Sveti sabor, sabran u Duhu Svetom, žarko želi njegovom svjetlošću, koja odsijeva na licu Crkve, prosvijetliti sve ljude navješćujući evanđelje svemu stvorenju (usp. Mk 16, 15). A budući da je Crkva u Kristu na neki način sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda, ona kani - slijedeći nauk pret­hodnih koncila - svojim vjernicima i cijelomu svijetu točnije obrazložiti svoju narav i svoje sveopće poslanje. Okolnosti sadašnjega vremena nadodaju toj zadaći Crkve još veću hitnost kako bi, naime, svi ljudi - danas tješnje povezani raznim društvenim, tehničkim i kulturalnim svezama - također postigli puno jedinstvo u Kristu.

                                                                   DEKRET O EKUMENIZMU
                                                            »UNITATIS REDINTEGRATIO«

1. Proslov

Promicanje ponovne uspostave jedinstva među svim kršćanima jedan je od poglavitih ciljeva Svetoga ekumenskog Drugoga vatikanskog koncila. Krist je Gospodin, naime, utemeljio jednu i jedincatu Crkvu, a ipak se mnoge kršćanske zajednice predstavljaju ljudima kao prava baština Isusa Krista; sve se one, doduše, proglašuju Gospodnjim učenicima, ali misle različito i idu različitim putevima, kao da je sam Krist razdijeljen. Ta razdijeljenost, dakako, otvoreno proturječi Kristovoj volji, na sablazan je svijetu i nanosi štetu najsvetijoj stvari: naviještanju evanđelja svemu stvorenju.