Katolik.hr - razlozi nade koja je u nama

U suvremenoj Crkvi možemo „golim okom“ opaziti nelagodu nemalog broja laika i svećenika da navješćuju Evanđelje: kao da bi takvim navještanjem činili nešto nepristojno. Tako – u vrijeme kada reklame za sve i svašta doslovno „vrište s krovova“ – moramo nažalost konstatirati da se Radosnu vijest ne navješćuje s krovova, kako je zapovijedio Isus (Mt 10,27).
 
Osobito je to slučaj u najbogatijim zemljama Zapada; razlog takvom stanju mnogi će naći u raširenim modernističkim iliti progresističkim zabludama¹ koje proizlaze iz neizmjerne želje stanovitog dijela klera da približe kršćanstvo modernom svijetu, makar i po cijenu odustajanja od samih temelja kršćanskog morala i kršćanske vjere.

U Glasu koncila od 3. travnja o.g., strana 10, čitam članak „Katehetsko vrednovanje Velikoga tjedna“, autora Vlč. Milana Šimunovića. Dopustite nekoliko izvadaka: „Od Cvjetnice, Velikog četvrtka, Velikog petka pa do Vazmenog bdjenja, ulazimo u sržno liturgijsko slavlje cijele crkvene godine. (...) Međutim, u nemalom broju sredina primjećuje se zabrinjavajuća pojava da u vjerničkoj svijesti opada važnost Velikoga tjedna.

Prema podacima koje iznosi Katolička biskupija Hong Kong,  broj katolika u tom 7 – milijunskom gradu – pokrajini brzo raste: postojećem broju katolika pridružuje se godišnje oko 3 tisuće odraslih novokrštenika.