U nedjelju 1. svibnja 2011. god., na blagdan sv. Josipa Radnika, biti će u Rimu održana svečanost proglašenja blaženim Pape koji je u mladosti doista bio baš radnik (čak i u kamenolomu!)1.
Ne slučajno, beatifikacija se poklapa sa Nedjeljom Božanskog milosrđa – Ivan Pavao II. je baš i preminuo 2. travnja 2005. godine, u noći koja je prethodila blagdanu Božanskog milosrđa. Taj je blagdan sam Ivan Pavao II. bio odredio za prvu nedjelju poslije Uskrsa - prema želji koju je Gospodin obznanio sv. Faustini Kowalskoj (1905. – 1938), proročici Božanskog Milosrđa2 3. Papa Ivan Pavao II., još kao nadbiskup u Krakowu 1978. godine – kratko vrijeme prije dolaska na Stolicu sv. Petra - dao je i prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božanskom milosrđu. Naposljetku je on kao Papa proglasio Faustinu Kowalsku blaženom na osminu Uskrsa 1993.; potom ju je kanonizirao kao sveticu na osminu Uskrsa 2000. godine. U samoj homiliji na misi kanonizacije sv. Faustine, ustanovio je on Nedjelju Božanskog milosrđa kao blagdan za cijelu Crkvu.
Tom prigodom je rekao: „Ovo je najsretniji dan u mojem životu.“4
U prosincu 1850. god., sv. Anton Marija Claret pozdravljao se u Španjolskoj sa prijateljima prije svog odlaska na Kubu, gdje će preuzeti vodstvo Santiaške nadbiskupije. Odlazeći kočijom jednog jutra, u zoru, u posjet nadbiskupu Tarragone, u Villafranca del Panades dočekali su ga svećenici kako bi ga zamolili da odustane od puta i priskoči im u pomoć. Saslušavši svećenike, sišao je s kočije i poslao nadbiskupu poruku da će doći kasnije. Tog jutra smrtnu presudu iščekivala su četiri razbojnika, tri mladića u kasnoj adolescenciji i jedan četrdesetogodišnjak. Svi su odlučno odbijali ispovijed i sv. Pričest.