Lovci na duše
“Ljubljeni ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer mnogi lažni proroci izađoše u svijet“ (1 Iv 4,1)
Bio sam revni katolik, redovan na misi svake nedjelje ujutro i poslije podne, nekad i svaki dan. Ni knjige, ni propovjedi ni 4 godine katoličke teologije nisu me mogli pripremiti na ono sa čim ću se uskoro suočiti. S jednim sustavom obmane, podvala i laži, sa mrežom ispletenom da uhvati naivne.
Tada još o protestanskoj teologiji nisam znao gotovo ništa, glavno da svi vjerujemo u istog Boga, mislio sam. Tražeći knjigu “Proročanstva govore“ koju su jednom kolegi sa godine poklonili adventisti, dolazim u kontakt s njima. Telefonski se dogovaram s povjerenicom za literaturu, da ćemo se u subotu u 9.00 naći u prostorima adventističke “crkve“, gdje ću preuzeti tu i još dvije knjige za simboličnu cijenu. Na adventističkim stranicama i wikipediji saznajem da je adventistima jedini autoritet Biblija, da su evangelizatori čiji se broj krštenih poveća skoro za milijun godišnje, da imaju veliku humanitarnu organizaciju ADRA. Dojmila me rečenica njihove ,,proročice’’: ,,Nitko drugi osim onih koji su uvježbali um da razumije biblijske istine neće izdržati taj posljednji veliki sukob“. Jesam li ja uvježbao svoj um?
U subotu se po dogovoru nalazim s njihovom povjerenicom, ona mi poklanja dva DVD-a, jedan kreacionistički, jedan o posljednjim vremenima. Pitao sam je bi li mogao vidjeti njihovu misu, na što me ona uz ironičan smješak uvela u prostoriju gdje je šezdesetak ljudi svećano obučenih pjevalo stare himne, bili su ljubazni, nasmijani, a na power point prezentaciji sam doznao o velikim humanitarnim aktivnostima adventista u Indiji. Ovo su pravi kršćani, pomislih.
Tu se našao i izvjesni Robert koji je predložio da razmjenimo brojeve na što sam pristao. Za sedam dana ponovo sam došao na bogoslužje, u međuvremenu pročitao knjige i pogledao dokumentarce koje sam dobio. Zainteresirao sam se za kreacionizam, pa mi je Robert donio još sličnih dvd-a, s adventističkim i kreacionističkim učenja.
Rorbert je uvijek bio spreman za razgovor i na sve usluge. Nalazili smo se često, on bi dolazio po mene autom, imao je uz sebe Bibliju za koju je rekao da mu je jedini autoritet, a ja sam se složio. Pričao mi je kako se poznati sotonist Roger Morneu obratio i postao adventist jer su sotonisti znali da je jedino adventizam izvorno kršćanstvo.
S vremenom je počeo, prvo malo, a onda sve više govoriti protiv Katoličke crkve, iako je i sam nekad bio katolik. ,,U povjerenju“ mi je ispričao o Albertu Riveri koji je zgrožen onime što su isusovci činili pobjegao iz Katoličke crkve glavom bez obzira. Poklonio mi je dvadesetak knjiga, često smo raspravljali o suboti, besmrtnosti duše, papi, inkviziciji, Lutheru... zajedno smo odlazili na bogoslužja, gdje su me svi lijepo prihvatili. Tu se našao simpatični starčić Pero, koji je nakon što je izrecitirao nekoliko katoličkih molitava rekao da je i sam bio tvrdi katolik, ali kako nigdje u Bibliji nije našao nedjelju nego samo subotu, otišao je u crkvu koja po Bibliji slavi subotu.
Jednom prilikom Rorbert je poveo moja dva prijatelja i mene kod pastora Saše koji je završio adventistički fakultet. Iako je dogovor bio da ćemo proučavati Otkrivenje, Rorbert odlučio da nam predstave 27 adventističkih vjerovanja (danas ih ima 28) za koje su iznijeli mnoštvo biblijskih citata. Saša je govorio kako je dva puta čitao Kur'an i kako ni jedno od 99 imena za Alaha nije ljubav. Bili smo fascinirani.
Sve sam više vjerovao adventistima, a Katoličku Crkvu sam počeo mrziti. Njihove knjige i biblijski citati bili su za mene prevelik dokaz. Tim više što nije postojala katolička literatura (ili je nisam našao) koja bi odgovorila na te optužbe. Mjesec i pol od mog prvog susreta sa adventizmom prestao sam ići na Misu. Idući godinu dana neću ni nogom stupiti u crkvu, ali ću mjesecima odlaziti na adventističke sastanke, tzv. bogoslužja, kao i privatno s njima ,,proučavati“ Bibliju.
Iz razgovora s Robertom, Perom, Sašom i drugim adventistima, čitajući adventističke stranice i jedan patološki agresivan adventistički blog, knjige, slušajući njihova predavanja, formirana su moja vjerovanja:
Biblija kao jedini autoritet, odbacujem sve predaje. Subota je dan bogoslužja, pečat Božji, a nedjelja žig zvjeri, poganski, sotonin dan, kojeg su Crkva i poganin Konstantin u 4. stoljeću nametnuli. Kipovi i slike su zabranjeni. Križ je poganski simbol. Krstiti se mogu samo odrasli i to uranjanjem jer baptizein znači uroniti. Ispovijed, euharsitija i Božić su poganstvo, Isus nije stvarno prisutan za vrijeme ,,večere Gospodnje“. Marija je žena koja je rodila Isusa, nije ostala djevica, sada spava i ne smijemo se obraćati ni njoj ni svecima.
Isus je na nebu Mihael, 1844. ušao je u Svetinju nad svetinjama, tamo vrši službu očišćenja. Bog je svijet storio u doslovnih 6 dana, star je 6 000 godina. Duša nije besmrtna, ne postoji, nakon smrti čovjek spava, duša je čovjek, (u Zagrebu živi 200 000 duša), a osim toga, duša u Bibliji jedino može značiti krv ili životni proces. Raj, čistilište i pakao ne postoje, već samo pakleni oganj.
Petar nije imao prvenstvo među apostolima, papa je antikrist, ,,zvijer“ iz Otkrivenja i ,,mali rog’’ iz Daniela, on je promijenio vremena i datume i ukinuo žrtvu. Ratovao je protiv Božjeg naroda sa Inkvizicijom kada je pobio 50-70 milijuna vjernih kršćana čiji je grijeh bio što su htjeli imati Bibliju, koju je Crkva zabranila. Ellen White je ,,nadahnuta“ pisala:
,,Ovaj period, kako je navedeno u prethodnim poglavljima, počinje uspostavljanjem papstva 538. A.D. i završava se 1798. U to vrijeme, kada je papstvo ukinuto i papa zarobljen od strane francuske vojske, papska sila je zadobila svoju smrtnu ranu’’ (Velika borba, 439. str.)
I iako je kršćanstvo u 4. stoljeću palo u otpad, do pojave reformacije valdežani i albigenzi su za više od 1 000 godina čuvali subotu skriveni u brdima Europe. U 15. stoljeću planula je iskra reformacije, Hus i Jeronim Praški, Calvin i Luther, a Bog je sve završio preko Millera i Ellen White.
No, sotona je ponovno podigao papstvo, koje je franscuska revolucija nakratko srušila, ranjenu Zvijer iz Otkrivenja i utjecaj papstva biti će sve jači, živimo u posljednjim danima ljudske povijesti, znak da pobjegnemo iz gradova biti će nedeljni zakon, prvo u SAD-u, a onda i drugdje. U posljednje vrijeme ostatak su samo oni koji drže svjedočanstvo Isusovo i deset zapovijedi (Otk 12,17). Katolička crkva je glavna karika Babilona.
Morao sam ljude oko sebe uvjeriti u ove ,,istine“. One koji nisu bili vjernici nije bilo teško uvjeriti, najčešće sam se u razgovoru sa njima služio kreacionizmom. Ako bi pak netko od katolika pružao otpor, pozivao sam se na knjige: ,,Hitlerov papa“ (kako je Pio XII. surađivao s nacistima), ,,Babilonska misterijska religija“ (što je sve Katolička crkva preuzela iz poganstva), ,,Daleko od Rima, bliže Bogu“ (svećenici koji su napustili Katoličku crkvu)... internet stranicu ,,Vatikanske ubojice“, a posebno jak argument bio je govor Josipa Jurja Strossmayera na Prvom vatikanskom koncilu.
U adventizam sam počeo dovlačiti prijatelje i poznanike, petnaestak ljudi, bivših katolika - bogoslova i neokatekumena, ali i ateista. Kupio sam gotovo svu adventističku literaturu. Nešto i dijelio. Surađivao sam sa svim viđenijim adventistima na našim prostorima, dobivao pohvale, mailove podrške, govorili su mi da im je učvrstilo vjeru to što je jedan katolički teolog napustio papsku bludnicu i došao u adventizam. Na fakultetu sam šutio, trebalo je završiti katolički fakultet da mogu biti kompetentan kada ih napadam.
| < « | » > |
|---|