Kolokvijalno za oznaku stvarnosti Crkve na čelu s rimskim biskupom – papom, nerijetko srećemo različite termine, tj. – Katolička crkva i Rimokatolička crkva. Često ih se smatra i istoznačnicama, te uglavnom ne obraća pažnja na njihovo točno značenje. No ipak, svaka od njih sadrži posebno značenje, i međusobne razlike u određenim situacijama mogu se pokazati od presudne uloge u izražavanju željene poruke, a ponekad dovesti i do konfuzije. Stoga je potrebno svrnuti pažnju na precizno određenje i uporabu pojmova.
Službeni naziv stvarnosti Crkve na čelu s rimskim biskupom – papom, jest Katolička crkva. Ona obuhvaća sve vjernike koje su podložni vrhovnom učiteljskom i pastirskom autoritetu pape, te prihvaćaju obvezni nauk Crkve u pitanjima vjere i morala. Sastoji se, pak, od 23 partikularne crkve, koje obilježava vlastiti disciplinski ustroj i liturgijska baština. Svaka pripada određenoj regionalnoj liturgijskoj tradiciji, a pojedine crkve sadrže i više liturgijskih obreda. U nastavku donosimo točan popis partikularnih crkvi s obzirom na regionalne liturgijske tradicije:
a. latinska tradicija:
1. Rimokatolička crkva
b. aleksandrijska tradicija:
2. Koptska katolička crkva
3. Etiopska katolička crkva
c. antiohijska ili zapadno-sirijska tradicija:
4. Maronitska ckrva
5. Sirokatolička ckrva
6. Siro-malankarska katolička crkva
d. armenska tradicija:
7. Armenska katolička crkva
e. kaldejska ili istočnosirijska tradicija:
8. Kaldejska katolička ckrva
9. Siro-malabarska crkva
f. bizantinska (carigradska) tradicija:
10. Albanska grkokatolička ckrva
11. Bjeloruska grkokatolička crkva
12. Bugarska grkokatolička ckrva
13. Bizantinska crkva Križevačke eparhije
14. Grčka bizantskokatolička crkva
15. Mađarska grkokatolička crkva
16. Talijansko – albanska grkokatolička crkva
17. Makedonska grkokatolička crkva
18. Melkitska grkokatolička crkva
19. Rumunjska grkokatolička crkva
20. Ruskokatolička crkva
21. Rutenskokatolička ckrva
22. Slovačka grkokatolička crkva
23. Ukrajinska grkokatolička crkva
Pojam Rimokatoličke crkve stoga označava samo jednu od 23 partikularnih crkvi sa značajkama vlastitog disciplinskog ustroja i liturgijske baštine, unutar čitave Katoličke crkve. I uporaba ovog termina ispravna je samo u smislu ukazivanja na partikularnost, dok je poistovjećivanje ove stvarnosti s totalitetom Katoličke crkve pogrešna i treba je izbjegavati. Kada pak govorimo o izvedenicama pridjeva ili osobne pripadnosti, situacija je sljedeća. Termin ''rimokatolik'' za pripadnika partikularne Rimokatoličke crkve kao takav je ispravan, iako prikladnost njegove uporabe ovisi o kontekstu u koji ga se smješta. Što se tiče pridjeva ''rimokatolički'', on je smislen i ispravan jedino u odnosu na spomenute posebnosti. Međutim, pogrešan je u odnosu na generalije Katoličke crkve. Tako primjerice, nedostaje smisao raspravljanja o ''rimokatoličkom'' nauku, isto kao što je slučaj s identitetom ''rimokatolika'' kao pripadnika katoličke vjeroispovijesti.
Osim pojmovne miskoncepcije, spomenimo i druge razloge ovoj pogrešci. Tu su najprije pejorativne konotacije koje se od kritičara Katoličke crkve žele sažeti u motiv grada Rima, sjedišta poglavara Katoličke crkve. A zatim, unutar protestantskih krugova ponekad se, zbog vlastitog pojma Crkve kao čisto duhovnog i nevidljivog tijela koje je univerzalno (= katoličko), nastoji ovaj naziv odreći Katoličkoj crkvi i svesti je na partikularno obilježje. I dok potonja (pogrešna) teza iziskuje daljnju diskusiju kako bi bilo moguće precizno tituliranje, ostali razlozi zahtijevaju dužan ispravak iz samog ustrojstva Katoličke crkve, koja istovremeno ponosno ističe bogatstvo svojih drevnih liturgijskih baština.
Goran Kovačević
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
| < « | » > |
|---|