Katolik.hr - razlozi nade koja je u nama

,,Najprije je prethodila sjena, slijedila ju je slika, a doći će istina: sjena u zakonu, slika pak u evanđelju, istina u nebesima’’¹

Ovaj izraz sv. Ambrozija daje nam vrlo ilustrativni sažetak osnovnog principa o razvoju Božje objave kroz povijest spasenja. Nakon istočnog grijeha praroditelja, kada je čovjek istjeran iz raja zemaljskog i isključen iz zajedništva s Bogom, Bog iz svoje ljubavi postupno pripravlja konačni čin čovjekovog otkupljenja, kada će mu postati omogućeno da povrati svoje izvorno dostojanstvo, i još više, bude uveden u nebesko zajedništvo s Bogom. Tu konačnu objavu Bog pripravlja putem različitih slika i tipova (ono što sv. Ambrozije naziva 'sjenama') – stvarnosti koje po svojim karakteristikama predoznačuju bolju i savršeniju stvarnost, tj. konačnu objavu koju nam je predao Isus Krist (kod sv. Ambrozija 'slika' koja nas pripravlja, i omogućuje nam ulazak u 'istinu' – buduće konačno spasenje u nebesima).

Mnogi protestantski prigovori na račun katoličkih učenja često zapravo i nisu plod, logički gledano, pogrešnog postupka u tumačenju Biblije, već onog što mu prethodi – a to je pogrešna filozofska koncepcija o funkcioniranju poretka stvorenog svijeta. Tada držeći se takvog poimanja, unaprijed se onemogućuje ispravno rezoniranje stvari. Postavljajući pogrešnu premisu, nužno se dolazi do pogrešne konkluzije, a da je pritom sam postupak zaključivanja ispravan.

Česti su prigovori nekatoličkih skupina da se ne bi smjelo moliti ponavljajući iste obrasce ili zazive. Potkrijepljuje se to poznatim Isusovim riječima iz evanđelja: ,,Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih.’’ (Mt 6, 7-8). No ipak, vidjeti ćemo da je ovdje riječ o uobičajenoj boljci fundamentalističkog pristupa tumačenju sv. Pisma i vjerskoj zbilji, gdje se uopće ne pravi razlika između značenjskog sadržaja određenog pojma i njegove izvanjske pojavnosti, s kojom smo se u apsurdnim primjerima sreli već više puta.