,,Najprije je prethodila sjena, slijedila ju je slika, a doći će istina: sjena u zakonu, slika pak u evanđelju, istina u nebesima’’1
Ovaj izraz sv. Ambrozija daje nam vrlo ilustrativni sažetak osnovnog principa o razvoju Božje objave kroz povijest spasenja. Nakon istočnog grijeha praroditelja, kada je čovjek istjeran iz raja zemaljskog i isključen iz zajedništva s Bogom, Bog iz svoje ljubavi postupno pripravlja konačni čin čovjekovog otkupljenja, kada će mu postati omogućeno da povrati svoje izvorno dostojanstvo, i još više, bude uveden u nebesko zajedništvo s Bogom. Tu konačnu objavu Bog pripravlja putem različitih slika i tipova (ono što sv. Ambrozije naziva 'sjenama') – stvarnosti koje po svojim karakteristikama predoznačuju bolju i savršeniju stvarnost, tj. konačnu objavu koju nam je predao Isus Krist (kod sv. Ambrozija 'slika' koja nas pripravlja, i omogućuje nam ulazak u 'istinu' – buduće konačno spasenje u nebesima).