Katolik.hr

Nerijetko se događa da katolička vjera u Mariju kao vazda djevicu biva predmet spora unutar različitih kršćanskih krugova. Dok Katolička crkva, zajedno s drugim crkvama s kojima dijeli veći dio svoje povijesti, drži da je Marijino djevičanstvo ostalo nepovrijeđeno ante partum, in partu et post partum (prije, za vrijeme i nakon [Isusova] poroda), mnoge se novije protestantske zajednice tome protive, smatrajući da je, unatoč čudesnom djevičanskom začeću (Mt 1,18; Lk 1, 26-35; Iz 7,14) Marija nakon poroda ipak imala i druge djece.

Bat-Šeba je bila majka izraelskog kralja Salomona. (usp. 1 Kr 1, 28-30). Kao što bi učinio svaki sin koji voli svoju majku, i on je poslušao Božju zapovijed da poštuje majku (usp. Izl 20,12). Zato je Salomon sam, iako su se najviši dužnosnici kraljevstva klanjali kada bi došli pred njegovo prijestolje, ustajao i klanjao se pred njom kad bi ušla u kraljevske odaje.

Jednom kada je on ponovno sjeo na svoje prijestolje „zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane“ (1 Kr 2,19), najviše počasno mjesto koje joj je mogao dati. Kad je tamo pred kraljem zastupala njegove podanike on joj je rado udovoljio zahtjevu (vidi 1 Kr 2,20).

Zašto je Bat-Šeba imala svoju vlastitu sjedalicu s desne strane svoga sina? Zašto je primila tako uzvišenu počast na dvoru? Na koncu, ona sama nije bila rođena u palači. Ipak, Bat-Šeba je rodila veličanstvenog kraljevskog sina. To ju je učinilo kraljicom majkom u zemlji, bez obzira na skromne okolnosti iz kojih je ona sam potjecala.

Već stoljećima i stoljećima, otkad je protestantizma, katolicima se predbacuje da su idolopoklonici jer u svojoj pobožnosti i liturgiji imaju slike, kipove i relikvije.

Tvrdi se da su katolici popustili poganskim uplivima, da su ukinuli «drugu originalnu Božju zapovijed», da je katolička praksa klečanja pred likovima, kađenja istih i sl., grozno idolopoklonstvo. Kada im se predoče pak bezbrojna čuda i obraćenja koja su se dogodila tamo, pred čudotvornim slikama i kipovima, oni će bez krzmanja sve skupa nazvati đavolskim zavođenjima, bez imalo interesa da prouče cijelu pozadinu stvari.

Tko god je čitao Sveto Pismo, najvjerojatnije ga je zbunio ovaj navod:

''Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.''  (Mt 23, 8-9)
 
Pitanje je jednostavno. Smije li se ikog zvati ocem, ili učiteljem, na ovome svijetu? Ako Isus takvo što ovdje navodi, tada Katolici čine grijeh kad svojeg svećenika nazivaju "ocem", te  smrtnom biću pridodaju čast koju ima samo Bog. Ali ako je tako, svi bi kršćani trebali osmisliti nova imena za muževe svojih majki ili predavače u školama, ne bi li izbjegli sličnu grešku. Bez obzira na ovaj paradoks, pojedinim je radikalnim zajednicama ovo česta polazišna točka za kritiku Katoličke Crkve, te navode da svojim nazivanjem svećenika ocem, Katolici čine konkretnu kontradikciju sa Svetim Pismom.

Ne pravi sebi lika ni obličja....

Čak i ako ne pratite religijske teme, vjerojatno ste upoznati s činjenicom da se Katoličkoj crkvi često puta upućuje pitanje u vezi gradnje kipova i postavljanju slika u hramovima.