printer_famfamfam.gif Verzija za ispis

Zdravstveni odgoj – pranje zuba ili pranje mozga

U četvrtom razredu osnovne škole učiteljica nam je rekla da je Isus mitska, a ne povijesna osoba, tj. da je Crkva izmislila Isusa. Kada sam to rekao majci, ona mi je odgovorila: “dite moje, učiteljica je komunistkinja, ne triba joj sve virovat”. Ako katolici ništa ne poduzmu, te ostanu i dalje indiferentni, opet će roditelji morati djeci objašnjavati kako učiteljica laže.

Ova vlast (kao i prethodna) u službi je onih elita koje namjeravaju uspostaviti novu ideologiju kulture smrti i uvesti diktaturu elite, koja pod krinkom demokracije uz pomoć najnovijih tehnika masovnog pranja mozga ima za cilj ovladati masama. Krajnja svrha ove ideologije je uništiti obitelj, obezvrijediti utjecaj Katoličke crkve, kontrolirati um svojih građana (čitaj: podanika), i ograničiti građanska prava i slobode. Za širenje ideologije kulture smrti koriste se pomodne riječi kao što su ‘napredak’, ‘tolerancija’ i ‘demokracija’. Ove riječi u kontekstu nove ideologije lišene su stvarnog značenja i koriste se u službenoj propagandi kako bi se kamuflirao jedan destruktivan, tiranijski projekt čiji je cilj potlačiti običnog čovjeka. Instaliranje nove ideologije se odvija punom parom, na svim frontama. Ovdje ćemo se osvrnuti samo na najnoviji projekt suptilnog pranja mozga, tj. na program koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) od ove godine uvelo u sve osnovne i srednje škole: Zdravstveni odgoj.

Pod velom stroge tajnosti Ministarstvo je pripremilo kurikulum za novi predmet, te ga je objavilo tek nakon početka školske godine – bez ikakve mogućnosti za javnu raspravu. Ono malo diskusije i protivljenja ovakvom načinu ‘obrazovanja’ bilo je na samom početku osuđeno na propast, jer je ministar imao uvjerljiv argument: “pa vi niste još ni vidjeli dokument, o čemu vi govorite”. A sada kada je dokument objavljen, već je kasno – vuk pojeo magarca. Drugi glavni argument pobornicima uvođenja Zdravstvenog odgoja je da zdravstveni odgoj ne treba poistovjećivati sa seksualnim odgojem – kao da smo mi imbecili pa ne znamo što je seksualni odgoj. Treći argument ministra i njegove klike bio je taj da se učenicima samo želi  dati znanstveno utemeljene informacije i ništa više. Ako je sve tako lijepo, logično i znanstveno, čemu onda tolika tajnovitost pri izradi kurikuluma.

Podsjetimo se da je prije nekoliko godina udruga Grozd pobijedila na natječaju MZOŠ-a za izradu programa Zdravstvenog odgoja i da je u pilot programu čak 89 posto roditelja od ukupnog broja polaznika odabralo program Grozda, a samo 11 posto drugoplasirani program Foruma za slobodu odgoja, koji je promovirao iste ideološke smjernice kao ovaj novi, diktatom postavljeni program. Osim toga, Grozd, iako je na jedan transparentan način pobijedio na natječaju, zalagao se za to da se roditeljima ostavi mogućnost izbora, tj. da sami roditelji odluče u koji od ova dva programa žele upisati svoju djecu. Sada smo došli u paradoksalnu situaciju, da Vlada nameće svima program koji je u pilot programu poduprla izrazita manjina. Ovakvim nasiljem Vlada izravno krši ustavna prava roditelja (čl. 63 koji kaže da roditelji imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece) i cijeli niz međunarodnih dokumenata koji ističu pravo roditelja da odgajaju djecu u skladu sa svojim vjerskim, moralnim ili filozofskim uvjerenjima. Pravo da biraju obrazovanje za svoju djecu roditeljima daje i Opća deklaracija o pravima čovjeka (čl. 26). Sve ovo više nego očito dokazuje gore navedenu tvrdnju o diktaturi elite. Uvođenje novog predmeta u škole, ovakvim načinom, bez prethodne javne rasprave, bez obznanjivanja kurikuluma, podsjeća na stara ‘dobra’ vremena iz komunizma.

Na žalost, gotovo nitko ne protestira. Danas je smiješno kad netko kaže da je Hrvatska katolička zemlja. Da je katolička, roditelji bi se već davno digli na noge i bojkotirali bi ovakvo obrazovanje (čitaj: pranje mozga). Ali oni se ne mogu dići na noge jer je većini mozak već ispran. Jer inače, kako protumačiti ovakvu indiferentnost roditelja, i puka uopće. Prema riječima Vinka Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, Zdravstveni odgoj će se predavati kao dio Prirode i društva, Prirode, Biologije, Tjelesne i zdravstvene kulture, Psihologije, i to kroz četiri modula, ‘Živjeti zdravo’, ‘Prevencija ovisnosti’, ‘Prevencija nasilničkog ponašanja’ te ‘Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje’. Već iz samog naslova četvrtog modula jasno je razvidno da se radi o nametanju rodne ideologije, koja je integralni dio ideologije kulture smrti. Ovo je modul, poruka je ove vlasti, kojeg treba savladati da bi čovjek bio ‘zdrav’.

“Kurikulum je utemeljen na struci i znanosti i time sigurno nije povrijeđeno ničije ustavno pravo. Radi se o usvajanju vrijednosnih stavova, koji mlade vode prema slobodi”, rekao je ministar Jovanović, dok je član Povjerenstva dr. Dubravko Lepušić, naglasio kako im je cilj davati djeci informacije bez vrijednosnog suda, a ne ih na nešto nagovarati. “Mi ćemo, konkretno, tijekom zdravstvenog odgoja reći djeci da postoji apstinencija, koju posebno promiče religija, a da za seksualno aktivne postoje kondomi, čiju upotrebu medicinska struka smatra seksualno odgovornim ponašanjem. Pritom nećemo reći da je nešto od toga dobro, a drugo loše. Dat ćemo im potpunu informaciju, a svatko će odlučiti što želi”, rekao je dr. Lepušić. Iz ovih i sličnih komentara je razvidno da protagonisti kulture smrti manipuliraju javnošću – ili, Ministarstvu znanosti nisu poznate znanstvene spoznaje da “informacije same po sebi ne odgajaju” (iz “Izjave o zdravstvenom odgoju” koju je 2007. g. potpisalo 255 akademika i doktora znanosti). Kada govorimo o odgoju, pa tako i o spolnom odgoju, moramo reći da je on “u biti vrijednosna kategorija koja uključuje, osim stjecanja znanja, i intenciju, stremljenje prema usvajanju pozitivnih kulturnih, duhovnih i etičkih vrijednosti koje omogućavaju izgradnju osobnih stavova i cjeloviti razvoj osobnosti” (iz spomenute Izjave).[1] Na kraju, nije jasno je li se radi samo o znanstvenim informacijama, ili o znanstvenim informacijama sa usvajanjem sustava vrijednosti? I, radi li se o znanstvenim informacijama uopće? Radi li se o odgoju i obrazovanju, ili samo o obrazovanju?

Ne, ni jedno ni drugo. Radi se o preodgoju naše djece. Rodna ideologija, koja se želi nametnuti našoj djeci, nije ništa drugo do prikriveni fašizam. William Ockham, srednjovjekovni filozof i zastupnik nominalizma, bio je prvi u povijesti filozofije koji je uveo koncept slobode baziran isključivo na volji, što je u potpunoj suprotnosti s idejom dobra i zla. Tako je Ockham inicirao razmišljanja koja je kasnije preuzeo ateistički humanizam 19. stoljeća. Friedrich Nietzsche se kasnije nadovezao na Ockhama i razvio teoriju ‘volje za moći’, koja može stvoriti nadčovjeka. To je filozofska struja koja je u 20. stoljeću dovela do dva svjetska rata, postala podloga za nacizam, fašizam i komunizam. To je ta ista nit vodilja, koja danas, doduše lijepo upakirana, prožima ideologiju kulture smrti. Antropološki koncept ove ideologije može se svesti na tri značajke:

  1. moralni relativizam, koji pod maskom tzv. ‘proširenja prava’ uništava obitelj kao osnovnu instituciju društva
  2. ekstremni sekularizam, čiji je cilj uvođenje neke vrst na državi bazirane religije
  3. rodna ideologija, koja podilazeći osjećajima jednakosti, neprestano koristi navodnu diskriminaciju kao toljagu.[2]

Čovjek više nije nosilac prava, već je država ona koja određuje prava ‘novog čovjeka’. Tako i definicija samog prava podložna je sudu države. Sada država kaže da homoseksualnost nije bolest. Ako se vi usprotivite, i kažete da jest, dospjet ćete na sud i odležati robiju. Hrvatska je već donijela Zakon o suzbijanju diskriminacije, na osnovu kojeg vam može ograničiti vaše urođeno pravo na istinu. Točno da će našoj djeci u školi prati zube, ali istodobno će im prati i mozak. U četvrtom modulu se ne radi ni o kakvim znanstvenim, već isključivo o političko-profašističkim informacijama. Znanost nam kaže da je homoseksualnost bolest, politikanti nam kažu da je to opredjeljenje; znanost nam kaže da u Africi, gdje se koriste kondomi kao prevencija i u svrhu suzbijanja AIDSa nije došlo do rezultata, dok je AIDS u Nigeriji gdje se promovirala apstinencija u znatnom padu, političari pak kažu da jedino uporaba kondoma može spriječiti AIDS; znanost nam kaže da je kondom pouzdan u 70% slučajeva, politikanti nam govore da je pouzdan 100%; znanost nam kaže da život počinje začećem, a ministar Ostojić da život počinje plačem djeteta; znanost nam kaže da je pobačaj ubojstvo nevinog ljudskog bića, a pobornici kulture smrti nam kažu da se tu radi samo o odstranjenju neželjenog tkiva žene; znanost promovira FertilityCare, tehnologiju za liječenje neplodnosti kod žena, pobornici nove ideologije propagiraju umjetnu oplodnju, pri čemu se neplodnost uopće ne liječi, ali se zato ubijaju nevina ljudska bića; znanost kaže da je kod bračnih parova koji ne koriste kontracepciju postotak razvoda samo 1%, dok je kod drugih 50% (istraživanje provedeno u SAD), novi ideolozi pak svesrdno preporučuju kontracepciju… U modulu ‘Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje’ nema ni trunke znanstvenosti, već je on baziran isključivo na ideološkim premisama Ockhama, Nitzschea i njihovih sljedbenika.

Nama katolicima ostaju samo tri mogućnosti: ili ćemo se napokon (22 god. nakon pada komunizma) politički organizirati, te početi odlučivati o vlastitoj sudbini kroz državna tijela; ili će Crkva organizirati vlastiti odgojno obrazovni sustav (na Novom Zelandu gdje ima samo 12% katolika, samo u Aucklandu ima 14 srednjih i 32 osnovne katoličke škole); ili ćemo se, što bi bilo najgore, prepustiti stihiji i dozvoliti da nam komunistički komesari i dalje odgajaju djecu.

Foto: straightdope

 


[1] Udruge u otvorenom pismu o zdravstvenom odgoju: pravo je roditelja da odlučuju o odgoju svoje djece. http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/udruge-u-otvorenom-pismu-o-zdravstvenom-odgoju-pravo-je-roditelja-da-odlucuju-o-odgoju-svoje-djece/

[2] Arsuaga Rato, Ignacio & Miguel Vidal Santos: The Zapatero Project. Chronicle of an Attack on Society. Madrid: HazteOir.org, 2010. str. 23.