printer_famfamfam.gif Verzija za ispis

Pobačaj – znak dekadentnog društva

Danas (2.03.2017.) je tužan i sramotan dan za Hrvatsku. Ustavni sud je obznanio svoju odluku po kojoj je zakon o pobačaju iz 1978. god., donijet od stranke komunističkog režima, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Već sama činjenica da se kompletna terminologija i sam zakon o abortusu oslanjaju na Ustav SFRJ koji više ne postoji trebao bi biti dovoljan da se sporni zakon proglasi neustavnim. Još više zapanjuje nepismenost sudaca Ustavnog suda koji ne razumiju ni jednu prostu rečenicu. Naime, članak 21. Ustava RH izrekom kaže: Svako ljudsko biće ima pravo na život. Ne znam koju riječ suci ne razumiju. Da je ustavotvorac mislio da ljudsko biće ima pravo na život od nekog određenog trenutka, a ne od samog početka života, onda bi tako i napisao, npr. svako ljudsko biće od kada mu počne kucati srce ima pravo na život, ili od rođenja, ili od kada mu izrastu zubi, ili od kada uđe u pubertet; ali nije tako napisao. Ili možda suci misle da ljudski život počinje rođenjem djeteta. Koji god slučaj bio suci su pokazali katastrofalnu aroganciju, neznanje i drskost.

Mnogi političari su jako sretni s ovakvom odlukom Ustavnog suda, jer eto zaustavljeno je vraćanje u mračna vremena. Upravo suprotno. Takvi političari i ovakvi suci, koje su uzgred rečeno postavili isti ti političari, su ti koji nas vraćaju u mračna vremena. Svaki put kad su se civilizacije moralno degradirale, jaki i moćni su maltretirali i ubijali slabe i nemoćne. Broj abortusa se drastično povećavao u takvim društvima, a na kraju su se djeca ubijala i nakon poroda. Nećudoredni Židovi su žrtvovali bebe poganskom bogu Baalu, Kartažani su spalili na tisuće beba njihovom bogu Molohu, nakon moralnog kolapsa rimskog carstva Rimljani su ostavljali neželjene bebe u šumi gdje su se smrzle ili su ih zvijeri pojele. Danas, u Nizozemskoj možete legalno ubiti dijete do 12. godina života (tzv. Groningen Protokol). U Belgiji je jedna četvrtina medicinskih sestara potvrdila da je izvršila čedomorstvo, iako je ono nelegalno u toj zemlji. Alberto Giubilini & Francesca Minerva su u časopisu Journal of Medical Ethics izložili svoje stavove u kojima se zalažu za ubojstvo već rođene djece. Argumenti su im isto toliko ''valjani'' kao i kod onih koji se zalažu za abortus.

Pobačaj (ubojstvo nerođenog ljudskog bića) nije danas legalan zato što je društvo prosvjećenije, već zato što je društvo moralno degenerirano. Legalizacija pobačaja ne čini pobačaj moralnim. Legalizacija pobačaja samo ukazuje na jadno moralno stanje u kom se društvo nalazi. Oni koji zločin pobačaja opravdavaju time što je pobačaj legalan, treba podsjetiti da je za vrijeme nacističke Njemačke bilo legalno ubiti Židove. Nacistički režim je ubio oko 1,5 miliona djece u 4 godine rata. Danas od 180 miliona trudnoća imamo 25% pobačaja što znači 45 miliona djece godišnje.

Otac medicine Hipokrat (460-377 BC) je ustanovio doktorsku zakletvu. U toj zakletvi liječnici se zaklinju da neće nikada pomoći ženi da abortira, niti će pomoći čovjeku da uzme vlastit život (zabrana pobačaja i eutanazije). Čak ni nacistički liječnici se nisu usudili ovaj dio zakletve izostaviti. Dio koji govori o zabrani abortusa ostaje i u prilagođenoj i skraćenoj verziji Ženevske zakletve iz 1948. godine. No, većina liječnika danas izostavlja taj dio iz zakletve.

Prije nego se osvrnemo na sam pobačaj stavimo ga u širi kontekst. Preteča dženderizma, Alfred Kinsey, objavio je svoje pseudoznanstveno istraživanje 1948. godine pod naslovom Seksualno ponašanje ljudskog mužjaka. Ukratko, on je u tom radu obznano rezultate ispitivanja uglavnom zatvorenika, istospolaca, pedofila i prostitutki, a te je rezultate predočio kao seksualno ponašanje prosječnog Amerikanca. Analni seks, istospolni čini, međugeneracijski seks (pedofilija), seks za životinjama, sve je to za njega bilo posve normalno. Nenormalni su bili jedino heteroseksualci, kojih je po njemu vrlo malo. Seks je tu isključivo radi užitka. Njegova knjiga je brzo postala bestseler u Americi. Uskoro počinje seks revolucija, užitak bez prokreacije. Tako na scenu nastupa kontracepcija. Da se razumijemo, kontracepcija je oduvijek postojala, ali šezdesetih postaje društveno prihvaćena. Kada vodite seks isključivo radi užitka, kada su u tom ljubavnom zagrljaju zatvorena vrata za život, onda je abortus logična posljedica svake omaške. Onda ono malo sićušno biće postaje teret kojeg se treba riješiti. Ako je seks stvoren samo za užitak (svakom istinoljubivom čovjeku je jasno da je seks stvoren i radi prokreacije) onda su sve ostale perverzije (istospolni čini, pedofilija, zoofilija, poligamni brakovi, i sl.) samo logičan slijed jedne te iste filozofije.

Da razmotrimo sada argumente ''prosvjetitelja''.

1) Fetus nije ljudsko biće. Svaka stvar ili živo biće određeno je po svojoj biti i stanju. Različito stanje iste stvari ili bića ne može promijeniti njegovu bit. Bit je ono što stvar ili biće svrstava u određenu grupu ili kategoriju, bit je ono što ga čini onim što jest. Stanje je ono što određuje njegov trenutni kapacitet ili kvalitetu. Tako na primjer voda ostaje voda u svojoj biti, bila ona u smrznutom, tekućem ili plinovitom stanju. Kamen ostaje kamen, bio on oblutak u rijeci, kamena gromada na planini, ili fino isklesani kip. Ljudsko biće ostaje ljudsko biće, bilo ono mladić, žena, invalid, nemoćni starac, mala beba koja ne može hodati, ili fetus koji može stati na dlan. Samo je stanje drugačije, a ne bit. Kada fetus u svojoj biti ne bi bio ljudsko biće, onda bi se on mogao razviti u majmuna, ili kokoš, ili nešto treće. Međutim fetus se ne može razviti u ništa drugo nego u ono što on u svojoj biti jest, a to je ljudsko biće. Isto kao što se od već rođene bebe ne može razviti slon, već samo odrastao čovjek (ljudsko biće), tako se i od fetusa ne može razviti ništa drugo nego beba (ljudsko biće). Fetus, beba, dijete, mladić, djevojka, muž, žena, starac itd., sve su to samo nazivi različitog stadija (stanja) iste biti, ljudskog bića. Od samog začeća embrio je živ, (da je živ dokaz je to što se razvija), a to što se neminovno razvija u fetus, bebu, kasnije dijete, mladića itd. dokaz je da je embrio, tj. fetus živo ljudsko biće. Na toj liniji života, ljudsko biće živi od začeća do smrti. Određivanje do kojeg trenutka se ljudsko biće na toj liniji života može ubiti je proizvoljno i stoga neznanstveno i nemoralno. Tko je taj, ili još bolje pitanje, kakav je taj čovjek, koji će reći, evo možete ubiti ljudsko biće sve dok mu ne počne kucati srce, ili dok se ne rodi, ili dok mu ne izrastu zubi, itd.!?

2) To je samo nakupina stanica. I novorođena beba je jedna nakupina stanica. Jedina razlika između fetusa i novorođene bebe je stadij tj. kapacitet. Isto kao što je ogromna razlika u kapacitetu između fetusa i novorođene bebe, tako je velika razlika i između novorođene bebe i odraslog čovjeka. Da li imamo pravo ubiti bebu samo zato što je manjeg kapaciteta od odraslog čovjeka? Svi smo mi nakupina stanica, samo su jedni veće, a drugi manje nakupine.

3) To je moje tijelo, mogu s njim raditi što hoću. Pogrešno! Fetus nije majčino tijelo. To već i prvaši znaju da je fetus od samog začetka genetski jedinstveno ljudsko biće, ima svoj jedinstveni i neponovljiv DNK, te stoga ima pravo na život kao i svako drugo ljudsko biće. Majka nema pravo usmrtiti drugo ljudsko biće samo zato što je u njenoj utrobi. Zar otac može ubiti svoje dijete samo zato što je u njegovoj kući?

4) Iznimke u nekim slučajevima kao što je silovanje. Silovanje je gnusan zločin, za svaku osudu, ali beba koja je začeta silovanjem je nevino ljudsko biće koje ima pravo na život samo po sebi, kao i svako drugi. Zašto ubiti bebu zbog zločina njenog oca? Ubojstvo nevinog ljudskog bića nema nikakvog opravdanja.

5) Tebe nitko ne tjera abortirati. Što ste toliko zapeli s tim, pa nitko vas ne tjera da abortirate ako ne želite. Hm, da. To vam je isto kao da vam je netko u nacističkoj Njemačkoj rekao: tebe nitko ne tjera ubijati Židove ako ih voliš, što si toliko zapeo.

6) Žene će se izlagati riziku ako ilegalno abortiraju. U svim tim raspravama, jedno je ključno pitanje. Je li fetus ljudsko biće ili ne? Znanost nedvojbeno kaže da jest. Dakle, ovaj argument da će se žene izlagati riziku ako ilegalno abortiraju u najmanju ruku je smiješan. Zagovaratelji abortusa žele legalizirati abortus kako bi legalno ubijali, bez rizika. Zamislite da donesemo zakon u kojem bi štitili ubojice, jer eto oni ne žele riskirati, mogli bi se slučajno ozlijediti.

Za vjernike, osim znanosti, i Biblija nam govori više nego jasno da je pobačaj ubojstvo (Izl 21,22-24). Nakon što je Marija, majka Isusova, zatrudnjela, otišla je u posjetu Elizabeti, koja je također bila trudna (Lk 1,41-44). U ovoj sceni imamo dva nerođena ljudska bića (fetusa), Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Iako obojica u majčinoj utrobi, oni su itekako tretirani kao ljudska bića. Ivan Krstitelj zaigra od radosti zbog posjete Marije i Isusa, a Elizabeta naziva plod (fetus) Marije Gospodinom. Pobačaj je jedan od nekoliko grijeha koji snosi automatsku ekskomunikaciju iz Crkve (Kanonski zakon, 1398; KKC 2272), Pobačaj po svojoj težini nije ništa manji grijeh od čedomorstva.

Ivan Poljaković