Ovakav prigovor često se može čuti iz redova protestantskog fundamentalizma, koji nekritički preuzimaju i neke druge svjetonazorske skupine s antikatoličkim tendencijama. Radi se o tezi da katolička interpretacija odudara od biblijskog teksta te joj nedostaju, ili su izmijenjeni pojedini iskazi. Iz toga se pak izvlače uobičajeni zaključci o iskvarenosti katoličke vjere, a ponekad dodaju i fantastične apokaliptičke interpretacije institucija Crkve. Ipak, već na temelju nekoliko notornih činjenica uvidjet ćemo potpunu promašenost ovakvih optužbi.





Katolička Crkva izmišlja učenja, rituale, razne vjerske prakse ne bi li manipulirala podložnicima - vjernicima. Nema dogmi, nema sakramenata osim dva, nema blagoslovina, oprosta, pučkih pobožnosti, krunice, hodočašća i sl. Sve je to izmišljotina, jer sve ove i druge stvari ne podupire Biblija.