Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući? To sve traže pogani. Tim riječima Gospodin nije htio reći da ništa ne treba priskrbljivati za budućnost, nego prije da ne zanemare povjerenu im službu propovijedanja zbog straha da će im nedostajati potrebno, i da propovijedanjem ne bi išli za postizavanjem zemaljske koristi.
Mogao bi netko pitati: ako su dobra kojima su se apostoli služili bila njihovo vlasništvo, zašto im je onda bilo zabranjeno da ih brane na sudu, kako stoji u Mt 5,40: Tko bi te htio na sudu tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač. Na isti način nisu smjeli tražiti da im se vrati oduzeti, prema Lk 6,30: Od onoga koji uzima što je tvoje ne traži nazad. Na to treba primijetiti: takve zapovijedi nisu dane, čini se, za to da se (redovito) provode u djelo, već da duh svagda bude na to spreman. No, ako bi baš netko tvrdio da ih treba doslovce opsluživati, onda je ipak očito da oduzeta stvar pripada onomu od koga je oduzeta, jer Gospodin kaže: 'tvoje košulje', 'tvoje'. Zabranjuje mu, doduše, da vodi parnicu zbog zaštite ili vraćanja svojih stvari, no ne zbog toga što bi one po pravu pripadale onima koji su ih oduzeli, nego zato da bi se izbjegla tjeskobna zabrinutost u parničenju, a strpljivost savršenih muževa bila trajnija. Isto tako ono što Evanđelje kaže: Ako te netko udari po jednom obrazu, ti mu pruži i drugi – ne znači da obraz nije tvoj, nego da je strpljivost slugu Božjih to vrednija što mirnije podnosi nepravdu u prilikama svakodnevnog života. Upravo na to poziva Apostol sve vjernike, a ne samo nesavršene, kad u 1 Kor 6,7 piše: Bez sumnje vam je već to nedostatak što uopće imate parnice među sobom; zašto radije ne pretrpite nepravdu?



Katolička Crkva izmišlja učenja, rituale, razne vjerske prakse ne bi li manipulirala podložnicima - vjernicima. Nema dogmi, nema sakramenata osim dva, nema blagoslovina, oprosta, pučkih pobožnosti, krunice, hodočašća i sl. Sve je to izmišljotina, jer sve ove i druge stvari ne podupire Biblija.