Katolik.hr - razlozi nade koja je u nama

,,Devet od deset tzv. novih ideja jesu naprosto stare pogreške. Katolička crkva ima kao jednu od najvažnijih zadaća sprječavati ljude da čine te stare pogreške; da ih čine uvijek i nanovo, trajno, kao što to ljudi i čine kada su prepušteni sebi… I ona dogmatski brani čovječanstvo od njegovih najgorih neprijatelja, tih sijedih, užasnih, proždirućih čudovišta - starih pogrešaka.’’¹

Prije nekoliko godina na svijetlo dana je izašao dugometražni ''dokumentarac'' Zeitgeist koji se bavi određenim teorijama zavjere, između ostaloga, u prvom dijelu filma koji ćemo ovdje analizirati, i kršćanstvom. Iznose se mnogi prigovori na Bibliju kao na najveću bajku ikad ispričanu. Ocjenjuje ju se kao hrpu astroloških podataka koji govore o nadolasku doba obilježenog jednim od znakova zodijaka. Povlače se paralele između poganskih božanstava i Krista želeći time ne samo osporiti Kristovu božansku narav nego i Krista kao povijesnu osobu.

Optuživanje religije za najveća zla ovoga svijeta ideja je na kojoj počiva dobar dio retorike suvremenog ateizma. Ideja je to koju potenciraju uvodni kadrovi filma “Zeitgeist”, koju agresivno promiču predstavnici pokreta “novog ateizma” poput Dawkinsa, Hitchensa i njima sličnih, i koja je u posljednje vrijeme, čini se, naišla na plodno tlo i među širokim narodnim masama kao argument protiv religije. Inkvizicija, križarski ratovi, bombaši samoubojice i razni oblici fundamentalističkog terorizma - primjeri su koji se obično izvlače “iz naftalina” u svakoj raspravi o vjerskim pitanjima, makar s temom ne imali nikakve veze.

Boga ne možemo vidjeti golim okom, povećalom, ni mikroskopom. Ne možemo ga čuti (osim, eventualno, metaforički) ni dodirnuti. Ne možemo ga izmjeriti mjernim instrumentom. Ukratko, njegovo postojanje ne možemo ni ustanoviti ni opovrći nikakvim prirodoznanstvenim eksperimentom. Ova činjenica navodi kritičare religije - ateiste i agnostike - na zaključak da je govor o Bogu i o drugim vjerskim istinama, ne samo pogrešan, nego i besmislen. Kakvoga, naime, ima smisla govoriti o nečemu što se ne može ni na koji način provjeriti? Tvrdnja koja se ne može nikako provjeriti, besmislena je.

Rukovodeći se ovom logikom, kritičari su religije tijekom posljednjih nekoliko desetljeća predložili nekoliko podrugljivih konstrukcija s ciljem ismijavanja religije. Tako neki uspoređuju Boga s "nevidljivim zmajem u garaži" (Carl Sagan), drugi s "nevidljivim ružičastim jednorogom", treći opet s "nevidljivim letećim špegeti čudovištem". Premda znamo da su sva ova besmislena bića izmišljena, ne možemo njihovo postojanje ni potvrditi ni opovrći, pa bi nas ateisti htjeli natjerali da se zapitamo: nije li naš Bog zapravo isto to? Što možemo odgovoriti na ovakve optužbe?

Od ateista i agnostika često se može čuti pitanje: ako je Bog stvorio svijet, tko je stvorio Boga? Zapravo je prilično začuđujuće da se ovo, u osnovi banalno pitanje, pokušava koristiti kao nekakav argument. Odgovor je, naravno, nitko, jer Bog nije stvoren. On je vječan, postoji oduvijek. Ne treba ga, dakle, netko stvoriti da bi postojao.