Sažetak
Biblija je u svjetskoj književnosti lako prepoznatljiva kao knjiga vjerskog sadržaja. To je razlog da je mnoštvo religioznih pokreta, čak i onih koji je osujećuju, zainteresirano za njezin sadržaj. U izlaganju se raspravlja o pristupu koji najrazličitiji pokreti imaju prema Bibliji. Zbog lakšeg uočavanja problema i prikaza problematike, autor u uvodnom dijelu polazi od nekoliko temeljnih pretpostavki o Bibliji za koje drži da su bile uzrok nesporazuma i krivog shvaćanja. Problem autoriteta koji se pripisuje Bibliji, njezina nepogrešivost i "greške", pitanja su koja su kroz povijest, a i danas, često bili uzrokom nastanka novih sljedbi.
Za bolje razumijevanje korijena novih religioznih pokreta kršćanske denominacije posebice je važno poznavati povijest biblijske hermeneutike od vremena reformacije i katoličke obnove pa do novijeg doba. Od sljedbi "biblijskog korijena" nešto više pažnje se posvećuje Adventistima sedmog dana, Jehovinim svjedocima i Mormonima, ali i drugim manjim grupacijama (Crkva kraljevstva Božjega, Djeca Božja, Kršćanska znanost, ...). Slijedi, zatim, širi osvrt na fundamentalistički pristup Bibliji. Ne tretira se cjelovit nauk pojedinih sljedbi, nego se donose samo bitni elementi koji su u svezi s Biblijom i njezinim tumačenjem. Ukratko se govori o novoobjaviteljima (J. Lorber, G. Wittek,...), te antropozofijskom pristupu Bibliji. Bibliju ne mimoilaze niti najrazličitije, pseudoreligiozne, magijske (Martinezci, Arheozofi, Ordo Templi Orientis,...) i satanističke grupacije (Sotonina djeca, Sotonina crkva, Bratstvo Efrema Del Gatta,...), odnosno gnostičko-ezoterijski i okultistički pokreti. Ljudska fantazija ide i do te mjere da maštajući o savršenim tehničkim dostignućima u svemiru, u Bibliji vidi potvrdu svojih pseudoznanstvenih i parareligijskih uvjerenja (Kozmičko bratstvo, Realijanizam,...). Bibliju "koriste" i najrazličitiji sinkretistički pokreti s Dalekog istoka. Oni elemente judaističko-kršćanske religioznosti (u koje spadaju i biblijski motivi) kombiniraju s najrazličitijim elementima nekršćanskog podrijetla. New age je u svojoj biti sinkretistički usmjereno religiozno uvjerenje. Bibliji pristupa iz perspektive gnoze pa Isus nije više Sin Božji, nego jedno od mnogih utjelovljenja kozmičkog Krista, a Bog nije Osoba, nego Energija koja svepokreće, Člankopisac se kritički postavlja prema uporabi Biblije pojedinih religioznih pokreta u samom prikazu i zaključku, u kojem je riječ i o mogućem dijalogu s novim religioznim pokretima koji Bibliju tumače nebiblijski.
Fenomen tzv. "novih religioznih pokreta", zvan također "nove religije", "sekte", "novi kultovi“, "religije mladih" i sl, u svijetu je već duže vremena objekt socioloških, psiholoških pa donekle i teoloških istraživanja. Što se naše teme tiče stvar je malo drugačija. U potrazi za sličnim naslovima, u meni dostupnoj literaturi, nisam uspio pronaći ništa. Pojedini napisi i studije o određenim religioznim pokretima usput spominju i Bibliju, a kad su u pitanju pojedine sekte koje se isključivo pozivaju na Bibliju (Jehovini svjedoci, npr.) postoje i monografije na temu. Ipak jedan sinkroničan, odnosno sinoptički prikaz mi nije poznat. Vjerujem da je razlog spomenutoj činjenici prezahtjevnost posla, širina materije, ali i činjenica da se svatko tko se počne baviti ovim problemom nađe pred pitanjem kako spojiti nešto što se često puta pokazuje kao teško spojivo?! "Zajednički nazivnik" cijelog izlaganja bit će Biblija, iako je, moram priznati, veoma teško pod mnoge od pokreta koje ćemo spominjati potpisati spomenuti nazivnik; dok će s ge strane izvan dometa predavanja ostati vjerojatno neki pokreti koji više od spomenutih, zaslužili svrstavanje pod nazivnik Biblija. Zato izlaganje ne pretendira - a zbog vremenskog i prostornog ograničenja i ne može - na cjelovitosti i sveobuhvatnosti materije. Ipak, u granicama mogućega, želi se učiniti korak prema analitičko-sintetičkom prikazu problema.
Ponajprije želim osvijetliti tezu da je i sama Biblija, odnosno njezino tumačenje, uz ostalo, bila uzrokom nastanka različitih vjerskih pokreta i bi. Napominjem da u biti ne pravim razlike u uporabi pojmova sljedba, novi religiozni pokret ili sekta, iako zadnji izbjegavam zbog njegova orativna prizvuka. Iz promatranja su izuzete one zajednice koje su u "ekumenskom zajedništvu", iako nam određeni stavovi prema Bibliji i njezinu tumačenju nisu zajednički. Sama kategorizacija novih religioznih pokreta nije jednostavna i poznato je da stručnjaci u tom pogledu imaju različite pristupe.1 Podjele koje slijede to uopće ne žele biti. Razlog podjela je svega metodološke prirode, tj. da se pitanje Biblije i novih religioznih pokreta lakše prikaže. Osnovna postavka od koje polazim jest odnos prema knjigama Starog i Novog zavjeta. Tu razlikujem sljedbe "biblijskog korijena" i "sinkretističkog usmjerenja". Novim religioznim pokretima ili sektama "biblijskog korijena" smatram one koji biblijske knjige u biti prihvaćaju, ali naučavaju da ih treba tumačiti sukladno posteriornim, posebnim objavama ili nadahnućima. Pripadnici ove skupine sljedbi biblijske spise stavljaju na istu razinu s nekim drugim spisima ili tumačenjima kojima daju karakter nepogrešivosti te spasenje vezuju isključivo na svoju zajednicu dok sa svima drugima odbacuju bilo kakvo zajedništvo. Osim toga, Isus Krist nije za njih jedini Put spasenja, nego uz njega postoje i drugi posrednici, često puta sami utemeljitelji sljedbi. Sinkretističkim religioznim pokretima zovem one koji uz, druge religiozne izvore, koriste i Bibliju kao jedan od mogućih, ali ipak sekundarnih, religijskih izvora.