printer_famfamfam.gif Verzija za ispis

Lutherovo ‘kršćanstvo’

Martin Luther, osnivač protestantizma, često je uzveličavan (pa čak i u nekim katoličkim krugovima) i prikazivan kao plemenit čovjek, pun vjere, kao borac protiv korupcije, kao oličenje poštenja, jednom riječju, kao vjerski junak. Koliko takvi opisi odgovaraju istini najbolje će pokazati Lutherova razmišljanja, tj. njegove vlastite riječi i zapažanja (ovdje smo zbog ograničenosti prostora iznijeli samo jedan mali dio njegovih 'kršćanskih' misli). Komentari su potpuno suvišni. S ovim tekstom zaključujemo seriju povodom 500. obljetnice 'veličanstvene' reformacije i 'kreposnog' Martina Luthera.

Uredništvo

 

“ Kao što ne mogu otkotrljati brda, letjeti s pticama, stvarati nove zvijezde, odgristi si nos, tako se ne mogu ostaviti ni razvratnosti”. (Briefe aus Homberg, Luthers Werke II, Jena, 215.)

“Ne mogu moliti, moram psovati, post je opak pred Bogom. Nema pijančevanja, nema proždrljivosti, ni pijanstva koje bi bilo toliko loše kao post. Bilo bi bolje dan i noć pijančevati”. (Kirchenpostille, Walch, XI, 730.)

„Griješi hrabro, ali vjeruj još hrabrije i raduj se u Kristu, koji je pobjednik nad grijehom, smrću i svijetom!“ (Weimarer Ausgabe der Lutherschriften [dalje: WA], Briefwechsel 2, 424)

„Takva čudesna su vremena sada, da neki narod nebo prije može zaslužiti prolijevanjem krvi, nego li molitvom … Bodi, tuci, davi, potajno ili javno, tu tko god može. Ostaneš li mrtav zbog toga, blago tebi, blaženiju smrt nikad više nećeš dosegnuti, jer umireš u poslušnosti prema Božanskoj riječi i zapovijedi“. (Isječak iz Lutherova spisa „Wider die stürmenden Bauern“, WA 18, str. 357-361).

„Propovjednici su najveći ubojice, jer opominju vlast, da odlučno obavlja svoju službu i kažnjava štetočine. Ja sam u pobuni zatukao sve seljake; sva je njihova krv na mome vratu. Ali to svaljujem na našeg Gospodina Boga; On mi je naredio govoriti takvo nešto …“(WA, Tischreden Band 3, Weimar, 1914., Nr.2911b., str. 75)

„Jedna takva očajna, skroz zla, otrovna đavolska stvar je sa tim Židovima. Tako su oni 1400 godina bili naša muka, kuga, sva nesreća i još jesu. Sažeto: imamo prave đavle na njima. To je to, i ništa drugo. Tu nema ljudskog srca prema nama poganima. To uče od svojih rabina u đavolskim gnijezdima svojih škola“. (Der achte und letzte aller Bücher und Schriften des teuren seligen Mans Gottes, Doctoris Martin Lutheri, Tomos 8, Jena, 1562. str. 95.)

„… neka se njihove [židovske] sinagoge ili škole vatrom zapale, … neka se i njihove kuće također unište i razore …“ (Martin Luther über die Juden – Weg mit ihnen! Izd.: Landesbischof Martin Sasse, Freiburg, 1938., str. 9.)

„Kada bih mogao, tada bi ga [Židova] oborio, i u mojem gnjevu probio ga mačem“. (Tischrede, Die Lehre Luthers – ein Mythos zerbricht, Eigenverlag, Postfach 53, Neuhaus, 1994., str. 250.

„No, kada se priča o djeci sličnih đavlu, od kojih sam neku vidio, držim da ih je ili đavao nagrdio, ali ne začeo, ili da su to pravi đavliʺ. (Opery exegetica, Erlanger Ausgabe, II, str. 127.)

„Kao što lopove kažnjavamo vješanjem, ubojice mačem, krivovjerce vatrom, zašto, štoviše, ne pohvatamo te sramotne učitelje propasti poput Papa, kardinala, biskupa i sav taj gnojni čir rimske Sodome sa svim oružjem i operemo naše ruke u njihovoj krvi …? (Martin Luther, Zwo harte ernstliche Schriften Doct. Martini an den Christlichen Leser, 1518, Tomos 1, Punkt II., S. 24 und 24 b)

„Želim svoj nauk imati neosuđen od svakoga, i od anđela. Jer, budući da sam siguran u njega, želim biti vaš, i anđela sudac, kao što kaže sv. Pavao (Gal. 1, 18, [op. prev. ?! „Onda, nakon tri godine, uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu, i ostadoh kod njega petnaest dana“]), da tko ne prihvati moj nauk, neka nije blažen. Jer on [Lutherov nauk, op. prev.] je Božji, a ne moj; zato je moj sud također Božji, a ne moj“. (Wider den falsch genannten geistlichen Stand des Papstes und der Bischöfe, Index verborum, Martin Luther's German Writings, 1516-1525, Boston College 1999, olume 10 / 2, S. 107)

„Nemam bolji lijek nego gnjev. Jer ako želim dobro pisati, moliti i propovijedati, onda moram biti gnjevan; tu mi se sva moja krv osvježi, pamet izbrusi i sve napasti odstupe“. (Tischreden, Luther eutsch, svezak 9, op.cit., Nr. 357)

„Da sam sudac, onda bih takvu francusku, otrovnu kurvu dao razapeti na kotač i pustiti joj krv“. (Erste Vermahn- und Warnschrift Luthers an die Studenten zu Wittenberg, am 13. 5. 1543 öffentlich an der Kirche angeschlagen, Tomos 8, S. 172-172b.)

„Razum je najveća kurva, koju đavao ima“ (WA 51, 126; usp. 10  I, 1.326; 18, 164; 24, 182)

“Ako suprug ne može, ima drugi koji može. Ako žena ne da, uzmi sluškinju”. Lutherov spis “O bračnom životu”.

"Rastava je diskutabilno pitanje da li je dozvoljeno. Što se mene tiče, ja preferiram bigamiju”. (Isto)

“Nije u suprotnosti prema Svetom pismu ako čovjek ima više žena”. De Wette, vol. 2, str. 459.

„Tko želi biti kršćanin, neka svojem razumu iskopa oči“. (Martin Luther, Gesamtausgabe in 25 Bänden, herausgegeben von Johann G. Walch, Concordia Publishing House St. Louis 1880-1910, Band V, S. 452)

 

Luther o Bogu i Isusu Kristu

 

“Bog je budala …”. WA Tischreden, Nr. 963.

“Bog proturječi sam sebi, stoga ne može biti Bog. On mora prvo postati đavao”. WA 31, str. 249.

“Krist je prvi počinio preljub sa ženom kod bunara, o čemu nam zbori sv. Ivan”. WA Tr 2, str. 107.

“Duh Sveti postavlja smrt za kaznu da nas straši, ne za šalu”. LD 9, Nr. 814-816.

„…da se priroda mora užasnuti pred takvim božanskim veličanstvom.“ WA 17, 1, 221.

 

„Bog je strašniji i jeziviji od đavla. Jer on djeluje i postupa s nama silom, kinji nas i muči i ne mari za nas.“ WA 17, 141.

 

„U veličanstvu on je sažižući oganj.“ WA 47, 180.

 

„Kad se čovjek pravo spomene Boga, prestraši mu se tada srce u tijelu i zacijelo bi istrčalo na svijet.“ WA 28, 120.

 

„On proždire čovjeka i ima toliki užitak u tome da svojom revnošću i gnjevom bude natjeran na to da sažiže zlikovce. Kad to jednom počne, on tada više ne prestaje.“ WA 28, 449.

 

„Onda ćemo naučiti kako je Bog sažižući oganj koji tu vlada i revnuje na obje strane.“ WA 28, 561.

 

„Pa to je taj sažižući, proždrljivi oganj.“ WA 28, 569.

 

„A budeš li griješio, on će te proždrijeti.“ WA 28, 578.

 

„Jer Bog je oganj koji sažiže, proždire i revnuje, to je on, on će vas ubiti kao što oganj sažiže kuću u pepeo i prah.“ WA 28, 584.

 

Iz Lutherova pisma Casparu Aquilamu, župniku u Salfeldu: on, Luther, piše da „nije time bio samo jednom do smrtne opasnosti napadnut. (…) Poučavati, doduše, valja o Božjoj neistraživoj i nepojmljivoj volji; ali se usuditi istu pojmiti, to je veoma opasno i pritom se lomi vrat.“ WA Ti 6, 39, (6561):

 

„Bog nije nosiv za ljudsku narav.“ WA 40, 186:

 

„To je najveći stupanj vjere, vjerovati da je dobrostiv onaj koji je spasio samo malobrojne, a tolike proklinje; vjerovati da je pravedan onaj koji nas po svojoj volji čini nužno vrijednima proklinjanja.“ WA 28, 633.

 

„Takav živi i pravi Bog otvoren je u svojoj slobodi i nužnosti.“ WA 18, 618, f.

 

„Tiranski postupa Bog, nije on otac nego protivnik.“ WA 56, 368, 26.29.

 

„…da se slobodna čovjekova volja slisti svemoću Božjom i poput udara groma.“ WA 18, 618, f.

 

„Tako protuslovno moćan,“ „Da je on (Bog) dobro i zlo, dvije nezdružive stvari, svodi na jedinstvo svoje vječne naravi.“ WA 18, 618 f.:

 

„Nije siroti čovjek nego je nepravedni Bog kriv.“ WA 18, 785.

 

„Naučavati svjetlo prirode kao i svjetlo milosti, da za osudu i prokletstvo čovjekovo nije kriv siroti čovjek nego nepravedni Bog.“ WA 18, 785.

 

„Ali naše je jedino ime grijeh, laž.“ WA 2, 490, 13-15:

 

„Razum slijedi samo vidljive stvari.“ „Ova tu mora pak biti ubijena, da riječ i vjera imaju mjesta. Razum, međutim, ne može biti ubijen drukčije nego očajem, nepovjerenjem, mržnjom i mrmljanjem protiv Boga“. WA 43, 395.

 

„Kao što se Krist istinski naziva Stijenom, ali je Stijena bio Krist, onda je Krist istinski grijeh.“ WA 3, 156, 12:

 

„Sâm Krist istinski je grijeh“. WA 8, 87, 13, f.

 

„Proroci su već predvidjeli to da će dolazeći Krist biti najveći razbojnik, bogohulnik, oskrvnitelj hrama, lopov, jer on više ne hodi u svojoj vlastitoj osobi.“ WA 40 I, 433, 7 f.

 

(Stoga je Krist) „Đavolski sin i ostavljen je.“ WA 45, 371, 5-10.

 

„Krist nije moja ljubav, jer me izjeda.“ WA 40 I, 240.

 

„Stoga, dragi moj brate, nauči reći, ti, gospodine Isuse, moja si pravednost, a ja sam tvoj grijeh.“ WA Br 1, 35.